Prvih 60 godina našeg društva (1956-2016)

Da se našem susjedu Janku Čurjaku 1956. godine nije zapalio sjenik, možda ne bi danas ovdje obilježavali ovu veliku obljetnicu našeg društva. Taj nemili događaj potaknuo je mještane Brođana na organizaciju DVD-a, pa s ponosom ističemo njegove osnivače: Josip Bašić, Janko Čurjak, Josip Grubač, Andrija Kozlović, Ivan Kušević (kbr. 16), Ivan Kozlović, Josip Kušević, Juraj Kušević, Stjepan Lukinić, Ivan Pievac (kbr. 43), Juraj Pievac (kbr. 40), Franjo Tursan, Josip Tursan (kbr. 4), Josip Tursan (kbr. 7), Nikola Tursan (kbr. 1) i Nikola Tursan (kbr. 23).

U ovih 60 godina dogodilo se mnogo toga. Bilo je teških, ali još više lijepih trenutaka pa punog srca dijelimo s vama kratki povijesni pregled života našeg društva koje je ušlo u najbolje godine svog života. Kako bi rekli u ljudskim životima, 60-te su nove 40-te pa smo tako i mi još uvijek mlado, ali zrelo, stabilno društvo što dokazuju naši i rezultati.

Krenimo redom pa se sjetimo, recimo, prvih vatrogasnih obuka u redovima društva:

Obuka članova nije bila organizirana kao u današnje vrijeme, snalazilo se kako se znalo i umjelo. Predavanja su organizirana po privatnim kućama, a predavače se nerijetko prevozilo čamcem preko Kupe jer se obuka paralelno odvijala i u Dolnjoj Rečici.

Članovi društva završili su tečajeve za vatrogasce, a prvi vatrogasni podoficir bio je Ivan Pievac. Osim kontinuiranog vježbanja u svakom slobodnom trenutku, naši članovi aktivno su sudjelovali i na okolnim vatrogasnim takmičenjima društava. Ta takmičenja bila su organizirana u svrhu promocije vatrogastva i rado smo im se odazivali.

Godinu dana nakon osnivanja društva, nabavili smo prvi komad opreme: ručnu štrcaljku SAVICA 66. Kako društvo nije imalo financijskih sredstava, mještani našeg i okolnih sela donirali su dio prihoda od prodaje svojih kultura: pšenice, kukuruza, graha i slično i od prikupljenog iznosa plaćena je oprema.

U to vrijeme, glavni izvor financiranja društva bile su sabirne akcije i točenje vina.

Od 1972. godine urednije se vode knjige društva zahvaljujući tajniku Vladimiru Grgiću, a kasnije i Stjepanu Lukiniću. Vođeni su satovi radova i dnevnici i te knjige čuvamo i danas.

Znači, imali smo društvo, obučene vatrogasce, djelomičan izvor financiranja, ali još uvijek nismo imali dom. Zahvaljujući sumještanki Ani Grgić, kupuje se od nje zemljište za dom veličine 20x20m za vrijednost cijene jednog odojka.

Izgradnja doma, duga je i sretna priča. Svi članovi društva doprinijeli su izgradnji i to svatko na svoj način; vađenjem pijeska iz Kupe, dovozom blokova i građe, zidanjem, tesanjem te svim drugim potrebnim akcijama. S ponosom naglašavamo da je naš dom u potpunosti izgrađen zalaganjem isključivo naših članova bez dodatne pomoći sa strane.

Novoizgrađeni dom još nije imao uređen pod, ali to nije smetalo da se u njemu održavaju zabave, veselice i druženja. Veliki utjecaj na ta druženja imale su i naše djevojke kojih je bilo preko 20 neudatih, jer su radi njih svi hrlili na naše zabave.

Kroz godine, dom se konstantno dorađuje, ali i koristi za sve važne seoske događaje. Između ostalog, bio je centralno mjesto gledanja TV dnevnika, ali i središte okupljanja omladine. Isto tako, dio doma koristio se i kao otkupna stanica za mlijeko za potrebe naših mještana.

1986. godine društvo se pomlađuje sa 6 novih članova, a prvi put je nabavljena i sirena koja se oglašavala s krova svake nedjelje.

Rat je na neko vrijeme prekinuo aktivnosti društva. Dolaskom okupatora 1991. godine, mještani napuštaju selo. U njemu su ostali samo starci. Okupatori devastiraju dom, odnose imovinu i opremu.

Mi mlađi, vraćamo se po oslobođenju sela i obnavljamo uz pomoć mještana i institucija naš dom, ali i uništenu infrastrukturu. Zahvaljujući Vladi Grgiću koji je donirao dio svog zemljišta te aktivnim ljudima u društvu i mjesnom odboru izgrađen je novi dio garaže i sanitarni čvor.

Uz vatrogasne zadaće većina nas bila je uključena u rad za opće dobro, pa je tako selo dobilo 3km asfaltirane ceste, novu NN mrežu, telefon i vodovod. Sav taj naš trud i rad omogućio je da žitelji sela imaju kvalitetniji život. Zato su nas mještani u svim našim akcijama i financijski podržavali.

Radni i financijski planovi društva tada su prebacivani i do 500%, a bez ljubavi, volje i zajedništva toga ne bi bilo.

2006. godine organizirali smo u našem selu dva bitna događanja i to u dva dana za redom. Svečano smo obilježili 50-tu obljetnicu društva te proslavili sv. Florijana na nivou VZ. Preko 500 ljudi ugostili smo u ta dva dana.

Prije pet godina, 2011. godine društvo se aktivno uključuje oko podrške 11. smotri vojnih vozila RH. To je bio zanimljivo događanje i pravo malo osvježenje za naše selo.

Iste godine, preko HŽ dobivamo na šestogodišnje upravljanje bunker kod srušenog željezničkog mosta za potrebe vatrogasnog uvježbavanja i slične aktivnosti.

Naš vatrogasni dom, koji je već odavno kvalitetno uređen, između ostalog koristi se za razna predavanja i edukacije npr. oko povlačenja sredstava iz pred pristupnih fondova EU i sl.

Našem DVDu dodijeljeno je priznanje VZ grada Karlovca, a naš dugogodišnji predsjednik (6 mandata) Željko Grubač imenovan je za člana Upravnog vijeća VZ grada Karlovca. Isto tako, Grubač je proglašen i doživotnim počasnim predsjednikom našeg društva.

2013. godine društvu je pristupilo još 6 novih članova, koji su završili obuku.

Osim novih članova, društvo je zadnjih par godina bogatije za tri dočasnika, a od ove godine i za tri nova časnika.

Naši članovi odazivaju se na sve pozive na intervencije kojih bude između 10 i 15 godišnje. Dogodilo se relativno nedavno da se prilikom jedne od skupština našeg DVD-a stigla dojava o požaru u susjednom selu. Naša tri člana spremno su priskočila u pomoć. Nadamo se da tijekom ovog druženja neće biti sličnih događanja.

Vezano za opremu: u suradnji s VZ grada Karlovca nabavljeni su osobni kompleti opreme za svakog operativca što je velika razlika u odnosu na prethodno razdoblje.

Društvo posjeduje i interventno vozilo i čamac za spašavanje.

O nabavi interventnog vozila 2009. godine mogli bismo napisati knjigu koja je iako nije tako izgledalo na početku ipak imala sretan kraj.

Staro vozilo koje smo do tada posjedovali imalo je preko 30 godina i često se kvarilo na terenu i s obzirom da na obljetnicu nismo dobili bolje vozilo odlučili smo se za nabavu polovnog vozila. Pronašli smo Opel Frontera Campus s modulom za povoljnu cijenu u Sloveniji, PGD Dob pri Šentvidu, no nismo imali dovoljan iznos novca za kupnju, a tadašnje vodstvo VZ nije željelo podržati našu akciju.

Upravni odbor društva donio je  odluku o samostalnom financiranju. Posuđeno je 1000€ od fizičke osobe kojim je kapareno vozilo, a  sakupljanjem od vrata do vrata prikupljeno je 43.000 kn što je činilo 2/3 cijene vozila. S obzirom da VZ i dalje nije željela participirati, ostatak iznosa podmiren je iz gradskog proračuna, uz odobrenje gradonačelnika Jelića.

Na kraju balade, na skupštini vatrogasne zajednice, nabava našeg vozila proglašena je najboljom investicijom u posljednjih 10 godina.

Osim interventnog vozila društvo posjeduje i novi čamac za spašavanje s vanbrodskim motorom što je vrlo važno i vrijedno s obzirom na položaj našeg sela uz rijeku Kupu i česte poplave. Kupnja čamca rezultat je velike donatorske akcije koju je organizirao tajnik našeg društva, a koju su financijski podržali poduzetnici iz Zagreba. Zanimljivost je da su ključnu ulogu odigrale društvene mreže, jer je tajnika prepoznao njegov prijatelj na slikama koje su nastale tijekom poplave koja je prijetila Karlovcu 2014. godine i upitao ga kako može pomoći, što se završilo širom akcijom prikupljanja novaca. VZ Karlovca dodatno je nabavila prikolicu i limenu garažu za ovaj čamac koja je smještena uz zgradu doma.

Društvo je organiziralo i tečaj za brodice B kategorije kako bi legalno mogli koristiti spasilački čamac. 8 članova društva je završilo tečaj i uspješno položilo odgovarajući ispit.

Ova vozila doprinijela su dodatnoj zainteresiranosti novih osoba za učlanjenje u društvo.

Uz sva zalaganja oko društva ne možemo ne  spomenuti i jedan problem koji je godinama mučio i naše društvo i selo, a to je odron na obali ispred doma u dužini od 100m. Višegodišnji trud i kontakti s Vodoprivredom, Hrvatskim vodama u Zagrebu i Karlovcu, Ministarstvom graditeljstva i Hrvatskim vodama napokon je urodio plodom pa smo krajem ljeta ove godine dobili prekrasno uređenu obalu, a ujedno je otklonjena potencijalna opasnost od oštećivanja i urušavanja doma. Dodatno, uređena je i rampa za spuštanje čamca i rijeku, pa je u listopadu održana i vježba DUZS na području Brođani – Brežani.

Danas, naše društvo ima trinaest operativnih članova, i još tridesetak pričuvnih i pomažućih članova. Po vatrogasnim zvanjima trenutno imamo aktivnih: jednog časnika prve klase, tri časnika, 3 dočasnika, deset vatrogasaca prve klase, četiri vatrogasca i dva pripadnika vatrogasne mladeži.

Eto, ukratko smo proletjeli  kroz puno godina i puno događaja. Pamtimo puno naših vrijednih pojedinaca, kojima iako ih nismo posebno imenovali puno dugujemo i zahvaljujemo. Nadamo se međusobnoj slozi i zajedništvu i u budućnosti i dobroj suradnji sa svima vama jer samo tako možemo napredovati i dalje i raditi na boljitku društva, našeg sela kao i susjednih sela na desnoj obali Kupe!